1. Štenje Knjige Činov apoštolskih

Čn 2,1-11

¹ Kad su prišli duhovski dani, bili su svi skupa na istom mjestu.
² I nastao je najednoč s neba šum, kot kad puše silan vjetar,
i napunio je svu hižu, kade su sidili.
³ I skazali su im se kot ognjeni, razdiljeni jeziki i spustili se
na svakoga od njih,
⁴ i napunili su se svi Duhom Svetim i počeli su govoriti
različne jezike, tako kot im je Duh Sveti dao da govoru.
⁵ A u Jeruzalemu su stanovali Židovi, ljudi pobožni iz svakoga
naroda pod nebom.
⁶ Kad je pak nastalo to šumenje, spravila se je skupa množina
i biše uzbunjena, ar je je svaki čuo svojim jezikom govoriti.
⁷ Presenetili su se pak svi i čudili se govoreći: “Nut, nisu li
ovi svi, ki govoru, Galilejci,
⁸ i kako da svaki od nas čuje svoj jezik, u kom smo se rodili?
⁹ Parćani i Medijanci i Elamljani i stanovniki iz Mezopotamije,
iz Judeje i Kapadocije, iz Ponta i Azije,
¹⁰ iz Frigije i Pamfilije, iz Egipta i iz krajin Libije, ka je oko
Cirene, i prihodniki rimski,
¹¹ i Židovi, takaj i požidovljeni, Krećani i Arapi čuli smo je
našim jezikom glasiti velike čine Božje.”

2. Štenje Prvoga pisma

svetoga Pavla Korintijanom

1 Kor 12,3b-7.12-13
 

³ Braća! Nigdo ne more reći: “Jezuš je Gospodin”, odlag
u Duhu Svetom.
⁴ Milosni dari su različni, ali Duh je isti.
⁵ I službe su različne, ali Gospodin (ki je udiljuje) je isti.
⁶ I (čudna) djelovanja su različna, ali je isti Bog, ki upravlja
sve u svem.
⁷ Svakomu se pak daje očitovanje Duha na (općinsku) korist.
¹² Kako je naime tijelo nek jedno, a vindar ima mnogo
kotrigov, ali svi kotrigi tijela, premda su mnogi, nek jedno
su tijelo, ovako je i Kristuš.
¹³ Ar u jednom Duhu smo mi svi postali u svetom krstu jedno
tijelo, ili smo bili Židovi ili pogani, robi ili slobodni. I svi
smo jednim Duhom napojeni.

Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

¹ Slavi Boga, o moja duša: *

Jahve, Bože moj, silno si velik.

²⁴ Kako su brojna djela tvoja, o Bože,/

sve si to mudro učinio, *

puna je zemlja tvoga stvorenja.

²⁹ Kad kraj kreneš lice, onda žaluju, *

ako im dah oduzmeš, poginu, u prah se povrnu.

³⁰ Pošalješ duh svoj i opet nastaju *

i tako lice zemlje obnavljaš.

³¹ Neka bude Bogu slava na vijeke, *

Bog se u djeli svoji raduje.

³⁴ Pjesma moja ugodna neka mu bude, *

a ja se u Bogu radujem.