¹ Skini, Jeruzalem, haljinu žalovanja i svoga trapljenja,
oblici si nakit slave, ku ti Bog zauvijek daje.
² Oblici si plašt božanske milosti: vrzi si na glavu korunu
slave Vječnoga!
³ Ar Bog pokazat hoće sjaj tvoj cijeloj zemlji pod nebom.
⁴ Bog ti daje za svagda ime: “Mir pravičnosti” i “Slava
pobožnosti”.
⁵ Ustani, Jeruzalem, i poj na višinu! Poglej na istok i vidi
svoju dicu: Od zapada sunca do ishoda spravlja je skupa
rič Svetoga. Veselu se, da je Bog mislio na nje.
⁶ Otišli su od tebe, piše, gonjeni od neprijatelja: Bog je
vraća domom k tebi, nosi je u slavi kot u kraljevskoj nosiljki.
7 Ar je zapovidao Bog: neka se snizu svi brigi visoki i
vječni brižuljki, neka se ispunu doline na poravnanu
zemlju, da Izrael sigurno koraca pod slavom Božjom.
⁸ Lugi i mirisna stabla svake vrsti nudu sinj Izraelu na zapovid
Božju.
⁹ Ar Bog pelja Izraela u veselju domom, u svitlu svoje slave;
milosrdnost i pravičnost dohadjaju od njega.

Braća!
⁴ Svagda molim u svi svoji molitva za vas sve s radošću,
⁵ da ste postali dioniki u Evandjelju Kristuša od prvoga
dana do danas.
⁶ Pri tom se ufam u to, da će on, ki je započeo u vami dobro
djelo, i dovršiti je do dana Kristuša Jezuša.
⁸ Bog mi je svidok, kako željno mislim na vas sve najsrdačnijom
ljubavom Kristuša Jezuša.
⁹ I zato molim, da se bude vaša ljubav sve već i već povekšavala
u znanju i svakom razumivanju,
¹⁰ da spoznate, ča je bolje, da budete čisti i prez krivice na
dan Kristušev,
¹¹ napunjeni plodom pravice po Jezušu Kristušu, na slavu
i hvalu Božju.

Bog nam učini velika djela
zato smo puni veselja.
 

¹ Kad je Gospodin okrenuo sudbinu sionskih sužnjev *
činilo nam se je, da nam se sanja.
² Usta nam bišu napunjena smihom *
i klicanjem jezik.
 

² Tada su narodi rekli: *
Bog im učini velika djela.
³ Bog nam učini velika djela; *
zato smo puni veselja.
 

⁴ Okreni, o Bože, naše sužanjstvo *
kao potoke na jugu.
⁵ Oni, ki suzami siju, *
žanju u pjesmi.
 

⁶ Plačući su išli noseći sitveno sime; *
vraćat ćedu se s pjesmom snope svoje noseći.