1. Štenje Knjige Činov apoštolskih
Čn 15,1-2.6.22-29
|
1. Štenje Knjige Činov apoštolskih
1 U oni dani su došli neki iz Judeje i učili braću: “Ako se ne |
2. Štenje Knjige Otajnoga očitovanja sv. Ivana
Ot 21,10-14.22-23
|
2. Štenje Knjige Otajnoga očitovanja sv. Ivana
10 Andjeo me u duhu odnese na velik i visok brig i pokaže |
23 U onom vrimenu reče Jezuš svojim učenikom: “Ki mene
ljubi, će rič moju držati, i Otac moj će ga ljubiti, i k njemu
ćemo dojti i kod njega ćemo se nastaniti.
24 Ki ne ljubi mene, riči moje ne drži. A rič, ku čujete (od mene),
nije moja, nego Oca, ki me je poslao.
25 Ovo sam vam govorio, dokle sam s vami.
26 Batritelj pak, Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje,
on će vas naučiti sve i napomenut će vam, ča sam vam
ja rekao.
27 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam, ne kako ga svit daje
vam ga ja dajem. Neka se ne plaši srce vaše i neka se
ne boji!
28 Čuli ste, da sam vam rekao: Idem i dojt ću k vam. Kad bi
me ljubili, veselili bi se, ča idem k Ocu, ar je Otac veći od
mene.
29 I sada sam vam povidao, prije nego se to pripeti, da
vjerujete, kad se pripeti.”
Pripjevni psalam
Ps 67 (66),2-3.5.6 i 8
|
Neka te slavu narodi, Bože, svi narodi neka te slavu.
2 Neka nam bude Bog milosrdan/ i neka nas on blagoslovi; * neka nam lice svoje vedro pokaže. 3 Da bude put njegov poznat na zemlji * i njegov spas med svimi narodi.
5 Neka se klicanjem tebi raduju narodi,/ jer ti pravično sudiš nad svimi, * svimi narodi na zemlji upravljaš.
6 Neka te, Bože, poštuju narodi, * neka te svi poštuju narodi. 8 Neka nas Bog blagoslavlja, * i neka ga strahom poštuje/ sva zemlja od kraja do kraja. |
Cijelo 15. poglavlje knjige „Čini apoštolski“ je vridno, da je u miru i tišini nekolikokrat pročitamo. Ono je zapravo prava škola demokratskoga, sinodalnoga žitka. Med prvimi kršćani je nastala diskusija i napetost, da li moraju pogani prvo Židovi nastat, se dat obrizati, a stoprv onda kršćani.
Sveti Pavao i Barnabaš su bili jako protiv, ali nisu kanili sami odlučiti. Oni i neki, ki su bili drugoga mišljenja otputovali su k apoštolom u Jeruzalem. Oni nisu kanili sami odlučiti i nek svoje mišljenje iznositi. Tako i apoštoli. Poslušaju jedne i druge. Diskutiraju i raspravljaju. Onda sveti Jakov pokaže na to, kako je Bog sv. Petra učio, neka krsti pogana, kad mu je rekao: „Ako ja ča za čisto proglasim, ko ti to ne moreš za nečisto držati.“ (Čini 10,15) Tako apoštoli upoznaju, da pogani se ne moraju dati obrizati i preuzeti židovske navade.
Zanimljivo je, da su apoštoli poslali ne samo Pavla i Barnabaša opet u Malu Aziju, da nazvistu ovu odluku i ovo spoznanje, nego su još druge vjernike, svidoke, s njimi poslali. To mislim je ta demokratski i sinodalni način žitka, ča sam na početku rekao. Poslušati jedan na drugoga, premišljavati – onda u molitvi odlučiti.
Daj Bog, da se mi svi od ovoga učimo. Trsiti i borit se za skupne odluke i za skupna rješenja. Nije važno gdo ima pravo ili ka stranka, nego da spoznamo rič i volju Božju. Volja Božja je važna!!!
To mislim, je kanio Jezuš reći, kad u nediljnom evandjelju čitamo: „Ki mene ljubi, će rič moju (Božju) držati“. Ali da znamo rič Božju držati, je važno, da ju poznamo, da ju čitamo, premišljavamo i spoznamo. Koliko to činimo ? Koliko si odlaznimo za rič Božju, za Sveto Pismo?
Nikad ni prekasno! Počnimo! Ne smimo reći, kad to do sada nisam djelao (djelala), ko i dalje neću ili ne tribam. Svaki dan je nova šansa. I prvi kršćani su duglje tribali, da spoznaju, da pogani ne tribaju prvo nastati Židovi, a onda kršćani. Za Jezuša, za Boga ni važno, ča je bilo, nego ča je sada.
Sada je dan, trenutak milosti.
Sad je nova šansa, nova mogućnost.
Počnimo.
Uvodna molitva
Bože, Oče naš, tvoj je Sin Jezuš kristuš prošao iz ovoga svita ali uvijek nam nanovo dolazi po svojem Duhu. Prosimo te danas, da nam neprestano darivaš velike dare spasenja.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Bože, u Jezušu Kristušu otkrio si nam svoje srce. Primi nas u srcu tvojega Sina da mi budemo u tebi a ti u nami sada i na sve vijeke vijekov.
Amen.