Povijest

 

Lovreta je malo gradišćansko selo blizu Železna (Eisenstadt) i ne daleko od Beča. 1644. hodočastio je baron Hans Rudolf von Stotzingen u Loreto (Lovretu) u Italiju. Po staroj tradiciji stoji onde hiža svete familije. Andjeli da su ju doprimili 1291. iz svete zemlje u Trsat/Rijeku a iz Trsata tri ljeti kasnije u Italiju.

Iz ovoga hodočasnoga mjesta u Italiji doprimio je baron kopiju kipa Blažene Divice Marije.

Na početku je nastavio ta kip u svojem kaštelu u Seibersdorfu. Ali još u istom ljetu su ga odnesli u procesiji na svoje današnje mjesto. Ovde je stala mala kapela ku su Turci izrušili 1529 ljeta. Ovu kapelu je dao baron von Stotzingen obnoviti i posvetiti Blaženoj Divici Lovretanskoj. Zato su zvali i selo, koje se je izgradilo okolo ove kapele, “Lovreta" (Loretto).

Samo ljetodan kasnije (1645.) se je već izgradio i prvi kloštar za svećenike reda servitov koji su se skrbili za kapelu i hodočasnike.

1649. nastala je Lovreta dio Madjarske i bila predana grofu Franju Nádasdyju. Mladi grof je bio stalno bolesan i zato molio B.D.M. Lovretanskoj da uzdravi. Obećao je Majki Božjoj da će joj uzidati u Lovreti i crikvu i kloštar. Marija ga je uslišila i 2. julija 1659. se je nova crikva posvetila. Okolo 20.000 ljudi da je bilo kod ove svetačne sv. maše.

1683. su Turci došli na putu u Beč i u Lovretu. Crikvu i kloštar su porušili a kip B.D.M. odnesli s njimi. Polski kralj Jan Sobieski našao je ta kip izvan Beča i ga odnesao u Polsku. Samo neka ljeta kasnije su Lovretanski kip opet poslali najzad na svoje mjesto.

1702. dostao je knez Pavao Esterházy Lovretu. Bio je jako pobožan človik i se trudio za katoličansku vjeru. Obnovio je Lovretansku crikvu i kloštar. U dojdući ljeta nastala je Lovreta tako veliko hodočasno mjesto kako je bilo i Celje.

Car Josip II. je zatvorio mnoge kloštre, 1787. i Lovretu. Slugi B.D.M. (serviti) su morali projti iz odavle. Hodočasniki su još uvijek došli, ali u čuda manjem broju. Kloštar je bio prazan i se lipo polahko porušio. Hasnovao se je kao škadanj a u neki boji i kao bolnica.

Za faru i hodočasnike su se skrbili različni svećeniki (1787.-1926. i 1954.-1964.). Od 1926. do 1953. su se za kratko vrijeme vratili serviti.

1964. su došli opet redovniki simo, oblati B.D.M. Utemeljio je ov red Pio Bruno Lanteri 1826. u gradu Pinerolo (blizu Torino) u Italiji. Glavne službe su im davati duhovnje vježbe svetoga Ignacija Lojolskoga i farske misije.

1997. nastala je Lovretanska crikva bazilika. To je visoka nagrada koju daje sv. otac važnim crikvam.

U zadnji desetljeća došlo je opet uvijek već hodočasnikov, čuda od njih i piše. Najvekši hodočasni dani su 15. august (unebozeće B.D.M.), 8. septembar (narodjenje B.D.M.) i treća nedilja u septembru (hrvatsko shodišće B.D.M. žalosnoj).