Povijest
Lovreta
je malo gradišćansko selo blizu Železna (Eisenstadt) i ne daleko od Beča. 1644.
hodočastio je baron Hans Rudolf von Stotzingen u Loreto (Lovretu) u Italiju. Po
staroj tradiciji stoji onde hiža svete familije. Andjeli da su ju doprimili
1291.
iz svete zemlje u Trsat/Rijeku a iz
Trsata
tri ljeti kasnije u Italiju.
Iz
ovoga hodočasnoga mjesta u Italiji doprimio je baron kopiju kipa Blažene Divice Marije.
Na
početku je nastavio ta kip u svojem kaštelu u Seibersdorfu. Ali još u istom
ljetu su ga odnesli u procesiji na svoje današnje mjesto. Ovde je stala mala
kapela ku su Turci
izrušili 1529
ljeta. Ovu kapelu je dao baron von Stotzingen
obnoviti i posvetiti Blaženoj Divici Lovretanskoj. Zato su zvali i selo, koje se
je izgradilo okolo ove kapele,
“Lovreta"
(Loretto).
Samo
ljetodan kasnije (1645.) se je već izgradio i prvi kloštar za svećenike reda
servitov koji su se skrbili za kapelu i hodočasnike.
1649.
nastala je Lovreta dio Madjarske i bila predana grofu Franju Nádasdyju. Mladi
grof je bio stalno bolesan i zato molio B.D.M. Lovretanskoj da uzdravi. Obećao
je Majki Božjoj da će joj uzidati u Lovreti i crikvu i kloštar. Marija ga je
uslišila i 2. julija 1659. se je nova crikva posvetila. Okolo 20.000 ljudi da je
bilo kod ove svetačne sv.
maše.
1683.
su Turci došli na putu u Beč i u Lovretu. Crikvu i kloštar su porušili a kip
B.D.M. odnesli s njimi. Polski kralj Jan Sobieski našao je ta kip izvan Beča i
ga odnesao u Polsku. Samo neka ljeta kasnije su Lovretanski kip opet poslali
najzad
na svoje mjesto.
1702.
dostao je knez Pavao Esterházy Lovretu. Bio je jako pobožan človik i se trudio
za katoličansku vjeru. Obnovio je Lovretansku crikvu i kloštar. U dojdući ljeta
nastala je Lovreta tako veliko hodočasno mjesto kako je bilo i Celje.
Car
Josip II. je zatvorio mnoge kloštre, 1787. i Lovretu. Slugi B.D.M. (serviti) su
morali projti iz odavle. Hodočasniki
su još uvijek došli, ali
u
čuda manjem
broju.
Kloštar je bio prazan i se lipo polahko porušio. Hasnovao se je kao škadanj a u
neki
boji i kao bolnica.
Za
faru i hodočasnike su se skrbili različni svećeniki (1787.-1926. i 1954.-1964.).
Od 1926. do 1953. su se za
kratko vrijeme
vratili serviti.
1964.
su došli opet redovniki simo, oblati B.D.M. Utemeljio je ov red Pio Bruno
Lanteri 1826. u gradu Pinerolo (blizu Torino)
u Italiji. Glavne službe su im
davati duhovnje vježbe svetoga Ignacija Lojolskoga i farske misije.
1997.
nastala je Lovretanska crikva bazilika. To je visoka
nagrada koju
daje sv. otac
važnim crikvam.

U
zadnji desetljeća došlo je
opet
uvijek
već hodočasnikov, čuda od njih
i piše. Najvekši hodočasni dani su
15. august (unebozeće B.D.M.), 8. septembar (narodjenje B.D.M.) i treća nedilja
u septembru (hrvatsko shodišće B.D.M. žalosnoj).
|